A on, k'o pauk!

Gardaland - Italia


“Draga, hoćemo li je piti?”- pitala me je i ne čekajući odgovor stavila džezvu za kafu.

“Ispričaj mi kako si upoznala  Antonija” - nehajno sam je pitala o njenom sadašnjem mužu.

“Peglala sam kod njegove bivše žene.  Ponekad je dolazio da joj popravi aparate po kući. Ostali su u dobrim odnosima pa ga je zvala, jer je dobar majstor. Jednom smo zajedno izašli iz stana, pozvao me je u bar na kafu i eto, tako je počelo.”

“Zaljubila si se?”
“Zaljubila?! U Antonija?  - odmahnula je rukom - Ha,ha,ha. Pa jesi  li videla kako on izgleda?”

Gardaland Italia

Antonio je bio u četrdesetim godinama. Na mršavom telu niskog rasta,  sa malom obrijanom glavom, ličio mi je na špenadlu. Nije bio ružan, već bezličan. Kao nedovršeni akvarel koje je zaboravni slikar ostavio  da izbledi na suncu.
 Čim bi izašao iz mog  vidokruga, zaboravila bih kako izgleda. Uvek je imao zabrinut i tužan izraz lica pa sam mislila da je depresivan. Pričao je tiho i retko, bar u mom prisustvu. To  sam pripisivala činjenici  da ne zna srpski jezik, pa ne može da se uključi u razgovor sa nama dvema. Miru je uglavnom mrzelo da mu prevodi.


Gardaland Italia

Jednom ju  je moj četvorogodišnji sin pitao:

“Miro, a kako to da Antonio ne govori srpski, a ti pričaš i italijanski?”
“Vidiš bolan kako ti umiješ postavit pravo pitanje.  On  ne govori srpski zato što je glup! Za petnaest godina života sa mnom naučio je reć  mrkva i zeko. Imali smo zeca i ja mu dala ime Zeko, a on je volio mrkvu. Tako je Antonio naučio te dvije riječi. Kad odemo u Bosnu, svi se polome sporazumevajući  se sa njim pa su naučili italijanski. Zbog njega”- objašnjavala je Mira.

by Dragan Đurđrvić


Ja sam svom sinu kući objasnila da se Mira šalila. Nije on bio glup. Bio je bez sluha i nije morao da uči srpski kad je ona već govorila njegovim maternjim jezikom.
Jedan veoma kulturan i ljubazan čovek.

“Videla sam kako izgleda,ali odakle znam koji je tvoj tip muškarca.”

“Moj tip muškarca  je visok, krupan, muževan. Da  miriše na muško, da se osjeća na cigarete i znoj. Da me ščepa onim ručerdama. Da se posvađamo  ljudski, pa da se poslije mirimo u krevetu. To može bit Bosanac, Hrvat ili Srbin.”

“Mislila sam da se volite.”

“Ja sam voljela svog bivšeg muža, a Antonio mi je više cimer. Ne mogu sama da plaćam kiriju. Oni što su dobro izgledali, nisu htjeli mene. Izbjeglicu iz Bosne sa malim djetetom.  Jedan gospodin  me pitao da li su komunisti  u Jugoslaviji stvarno jeli djecu!
Hoćeš da ti ispričam kako je bilo kad smo prvi put  spavali?”

“Nemoj, molim te, ne mogu da slušam te priče” - uplašila sam se detaljnog opisa.

“Ma, slušaj, nije to.... istuširam se ja, namažem mlijekom, poprskam se  parfemom tu i tamo, legnem u bračni krevet i čekam da dođe. Kad se pojavio na vratima, a on k’o pauk.
 Kad je obučen, čini se, ima ga, a onako u onim  gaćama nizak, mršav... Pažljivo se podvukao pod pokrivač, pa mi kaže:
“Izvini ako sam  ti zadrmao  krevet..
“Ej!  Ko zna kako sam ga pogledala. Ne možeš ti meni zadrmat  krevet  dragi Antonio. Hajde bolan, daću ti neki drugi put. A sad spavaj. Buona notte.
Reče on meni laku noć, okrenu se i zaspa ko beba. Ja cijele noći oka nisam sklopila. Neprestano mi se vraćala njegova slika na vratima. Izgledao mi  je kao pretučen pas.”


Gardaland Italia

Baš na kraju Mirine priče Antonio je ušao u stan. Vratio se s posla. Ustala je da ga pozdravi, a on  je poljubio u obraz. Morao se podići na prste.

“Amore, kako si?  Jesi li se ti meni umorio?”- pitala ga je više reda radi.
“ Jesam.Idem da nam spremim večeru. Nisi  ništa spremila?”
“Nisam stigla, šta bjesniš, vidiš da mi je tu prijateljica. Sjedni malo sa nama  pa ćeš posle spremiti za nas troje risotto ai funghi porcini  (rižoto sa vrganjima).”

Čim nam se pridružio,ona ga ščepa za mišicu i najljubavnijim glasom  kaže mu na srpskom:
“ Kako bih ja tebe zadavila moj Antonio!”

Okrenula se ka meni i rekla:
“Jesi vidjela, draga ti? Nema pojma.”

“Nisam razumeo. Šta mi je rekla?- molećivo mi se obratio  za prevod.

Doveli su me u neprijatnu situaciju.
 “Rekla je da te voli Antonio”- slagah bez razmišljanja. Ništa pametnije nisam mogla smisliti.

“Ne verujem. Nisam  je razumeo, ali to mi sigurno nije rekla”- kazao je nekako pomirljivo i tužno.

“Devi imparare la lingua serba caro mio.” (Moraš naučiti srpski jezik dragi moj.)

“Idem da nam spremim večeru”  - našao je izgovor da  pobegne od dve zle žene.
“Italijani  nerado uče  strane jezike. Samo ako žive u inostranstvu. Filmovi i ctraći su  još za vreme Musolinija  sinhronizovani. Miki Maus je Topolino  a Paja Patak, Paperino. Njihovi glumci  pozajmljuju  glasove u stranim filmovima. Oni, bolan, nikad nisu čuli glas Šona Konerija i Dina Martina!”


jezero Garda


"Pusti  filmove! Što mu preda mnom govoriš onako? Jadan. Baš mi ga je žao."- morala sam je kritikovati.

“ Nikoga meni nije žao. Žao mi je mene.Kada sam sretala dobre frajere, čim bi čuli odakle sam, taražili su da im pričam o ratu u bivšoj Jugi. Na kraju sam otišla ginekologu i tražila da mi ukloni spiralu.

“ Gospođo  vi ste mladi. Ne bih Vam savetvao da budete bez zaštite.”
“Od čega da se štitim doktore. Meni ovdje niko ne da kite! Samo traže  da im pričam strašne priče iz rata u Bosni i pobjegnu glavom bez obzira.
Moja ti, pa da nije  emigrantkinja, muškarci kao Antonio, nikad ne bi našli ženu!”

Коментари

Популарни постови